13. 2. 2010.

Biografija (iz CD booklet - a)


Nadu Knežević neslužbeno zovu „prvom damom jugoslovenskog džeza“. Prvi put je propevala u zlatnoj eri beogradskog džeza, na koncertu koji je, pod naslovom „Mlade snage“, organizovalo Udruženje muzičara džeza i zabavne muzike Srbije; na tom koncertu pevala je „Lullaby of birdland“.

Pevačica odličnog sluha i glasa, sa izrazitim talentom za interpretiranje džeza, Nada Knežević je svoje prve snimke za Radio Beograd načinila krajem 1958. Krajem 1963. godine odlazi u inostranstvo gde nešto manje od dve godine radi sa ansamblom Hejzija Ostervalda. Nastupala je i u Skandinaviji, u klubovima u kojima su se mogli čuti umetnici poput Dona Bajesa i Erola Garnera. Po povratku u Jugoslaviju nastupa na radiju, televiziji, koncertima i festivalima , u društvu najistaknutijih jugoslovenskih muzičara. Stalni je gost džez priredbi u Beogradu i Zagrebu, i do sada je u više navrata učestvovala na Beogradskom Jazz festivalu.

AUTOBIOGRAFIJA*

Zovem se Nada Knežević i rođena sam 10. 03. 1940. godine u Beogradu. Sa nepunih petnaest godina odlazim na časove solo pevanja kod gospođe Zdenke Zikove, najboljeg pedagoga. Moji prvi javni nastupi bili su na najpoznatijim beogradskim igrankama. Ubrzo postajem član Udruženja džez muzičara, a odmah potom i član Radio Beograda. Prve snimke za Radio Beograd snimila sam 1957., postali su veliki hitovi, i zahvaljujući tome – Jugoslovenska Radio Difuzija šalje me kao svog predstavnika na najprestižnije evropsko takmičenje u Baden Baden, gde nastupam sa džez orkestrom Rola Hans Mullera. Sa tog takmičenja donosim svojoj zamlji zlato. Stručna javnost me je iste godine proglasila za najuspešnijeg mladog čoveka iz oblasti nauke, sporta i kulture.

1958.** debitujem na Opatijskom festivalu, posle koga, usled velikog uspeha, postajem poznata širem jugoslovenskom auditorijumu. 1959. za Radio Beograd snimam „Cigansku noć“, „Fatimu“ i druge kompozicije, koje su postale veoma popularne, omogućivši mi brz i zapažen uspeh. U vreme najveće popularnosti odlazim u Zapadnu Nemačku, gde nastupam u američkim klubovima i uporedo usavršavam engleski jezik, kako bih razumela jezik naroda koji je stvorio taj muzički pravac. Posle jednogodišnjeg boravka u Nemačkoj vraćam se u Jugoslaviju. Krećem na veliku turneju po Sovjetskom Savezu. Ceo ansambl doživljava neverovatno veliki uspeh i tako širom otvaramo vrata jugoslovenskoj estradi za sve umetnike koji će kasnije nastupati u toj velikoj zemlji.

Po povratku, sa triom Vladimira Vitasa obrela sam se u skandinavskim zemljama, gde moja popularnost vrtoglavo raste. Snimam dva sata muzike za dansko – švedsko – norveški radio, koja se i dan danas emituje. Nastupi na njihovom radiju i televiziji pružaju mi šansu za evropsku karijeru. Poziv menadžera Katarine Valente nisam mogla daprihvatim zbog bolesti oca, i hitno se vraćam u domovinu. Posle kraće pauze ponovo nastupam u zemlji i inostanstvu, najviše u SSSR – u u raznim razmacima, više od tri godine.

1969. ostvarujem materinstvo koje me za kratko vreme odvodi od scene i javnih nastupa. Međutim, ubrzo se vraćam – ovoga puta sa još većim uspehom. Snimam muziku za film „Moja luda glava“, koju je komponovao Bojan Adamič.*** Predstavljala sam svoju zemlju kao gost UN – a na Sinajskom poluostrvu, i ocenjena kao najbolji pojedinac svih do tada gostujućih grupa. ****

* Tekst se uslovno može nazvati autobiografijom (u booklet - u piše samo „biografija“), mada se čini da je „sklepan“ iz intervjua koji je Nada dala povodom primanja nagrade na festivalu „Nišville“ (i možda još nekih).

** Prema podacima sa poleđine LP ploče „Ciganska noć“ – debitovala je na (drugom) Opatijskom festivalu, održanom ’59.

***Scenario za film je napisao Milan Milićević – Lango, a režirao ga je Vuk Vučo ’71.

**** Iz neshvatljivih razloga – tekst se tu završava, ali Nadina karijera svakako ne. Štaviše, njene slava je svoj vrhunac dostigla tek tokom sedamdesetih, kada je bila miljenica širokog auditorijuma, davala „ekskluzivne“ intervjue, učešćem na zabavnjačkim festivalima „podizala prosek“ i bila nagrađivana. Na pop festivalima se je, inače, sporadično pojavljivala i tokom osamdesetih.

Нема коментара:

Постави коментар