27. 6. 2020.

Džez kolaž

Posle hit-singla "Hej, šta je s vama ljudi" (1976), estradna, zabavnjačka karijera Nade Knežević se ugasila. Uprkos povremenim najavama njenog povratka na veliku scenu, to se nikada nije dogodilo, pa iako je novinar Radio TV revije predvideo lansiranje novog Nadinog hita na Beogradskom proleću '83, pesma Olivera Mandića "Boli, boli" nije čak zabeležena ni na nosaču zvuka. Nada otad više nije pevala tzv. zabavnu muziku, bar ne na pločama, a na živim nastupima publici se uglavnom obraćala džez-standardima. 

Od sredine sedamdesetih naovamo, popularni štampani mediji bili su vrlo uzdržani prema njoj, smeštajući je u pluskvamperfekat. Tako su u TV novostima, časopisu koji joj je inače bio naklonjen, već od kraja sedamdesetih evocirane uspomene na Nadu, veteranku zabavne muzike i nekrunisanu kraljicu jugo-džeza, objavljivanjem njenih starih fotografija u rubrici Vremeplov. Da ironija bude veća, još nije imala ni 40 godina i bila je u punoj pevačkoj snazi, istina, više odsutna nego prisutna, ali uvek spremna da s pravim povodom izađe pred publiku. Jedino je taj pravi povod uporno izostajao. 

Takođe, treba reći da se i najveći broj njenih kolega - zabavnjačkih i festivalskih zvezda s početka šezdesetih - do osamdesetih sasvim utišao. Opstali su samo Arsen, Gabi i Tereza, dok se na nestabilnoj beogradskoj sceni Bisera pokazala kao najžilavija. Nada se više puta u intervjuima osvrtala na naš okrutni uzus da odbacujemo pevače kada zađu u izvesne godine, no veći deo odgovornosti ipak pada na same pevače: praksa je pokazala da se mogu održati samo oni koji ne dozvoljavaju da budu zaboravljeni. 

U stvari, možda se Nada Knežević posle izvesnog uspeha koji je postigao album "4 lica jazza" (1977/78) ponadala da konačno ima dobre izglede da nastavi diskografsku karijeru u svojoj zemlji isključivo kao pevačica američkog džeza. To je bilo nerealno, jer vokalni džez na našem tlu nije bio baš tražena diskografska roba, pogotovo u periodu o kome je ovde reč. Iako je u periodu 1979/81 tri puta zaredom blesnula na beogradskom Newport jazz festivalu, album sa džez-kompozicijama jugoslovenskih autora, koji je javno priželjkivala, nikada nije snimljen. A sama činjenica da naša jedina pevačica džeza koja se bez zagrada može nazvati zvezdom nije uspela da ostvari tu zamisao, dovoljno govori o interesovanju za takve projekte i o popularnosti samog žanra. 

Kao pevačica džeza i ničega više, Nada je sve ređe i ređe nastupala na džez festivalima i priredbama od početka osamdesetih naovamo. Njen poslednji diskografski džez delikates "Mala priča" objavljen je na kompilacijskoj ploči sa kompozicijama Milana Kotlića "Moja najlepša zvezda" (1980). Naime, Nada je u TV emisiji "Evergrin" dve godine ranije bila novi interpretator zaboravljenog Kotlićevog hita iz 1953. godine, a možda niste znali da je Lola Novaković tu pesmu snimila još krajem pedesetih. Povremeno se pojavljivala i na TV ekranima, pa u ovom video kolažu možemo videti/čuti njena dva nastupa iz 1980. godine: iz emisije "Povratak svingu" ("I apologize" i "Love for sale") i sa Newport - a ("Lover man"), kao i snimak sa priredbe u Sava Centru iz 1991. godine, kada je uživo izvela "Malu priču" sa AKUD - om Krsmanović. 


23. 6. 2020.

TV kolaž

Zahvaljujući RTS - ovoj redakciji za istoriografiju, kao i pojedincima dobre volje koji su sa starih VHS kaseta spasili raritetne video zapise, danas se može pronaći i pogledati mnogo veći broj televizijskih nastupa Nade Knežević nego u vreme kada je ovaj blog pokrenut. Tada, 2009. godine, džez pevačica na internetu skoro nije ni postojala, osim kao sporadično zapisano ime ili izvođač naivnih pesmica iz neke festivalske kolekcije s početka šezdesetih. 

Ona Nada koja je najvećem broju ljudi trajno urezana u sećanje, jedna šarmantna, korpulentna dama aristokratskog držanja sa frcoklama od zulufa, materinski blaga i  vokalno bravurozna, zapravo datira iz sedamdesetih. Novinarka Radio TV revije Višnja Marjanović, u osvrtu na Beogradsko proleće '71, zapisala je: Nada je u životnoj formi, i zaista je bilo tako: tokom te decenije je imala pregršt nezaboravnih i nenadmašnih interpretacija, ponekad gotovo fantastičnih (kao u TV seriji "Naše priredbe"). Vojkan Borisavljević je u prvom broju Džuboksa (jul 1974) pohvalio singl "Tvoja, tvoja" sa festivala Vaš šlager sezone ("Peva kao jedna šiparica, savremena devojka - to treba shvatiti kao kompliment. Ovo zvuči zbilja napadački, moderno... prvi put čujem pesmu"), mada su estradni novinari besomučno reciklirali opasku "Nada je opet dobila pesmu nedostojnu njenog talenta". Tako je, na primer, u maju 1974. godine, nakon Beogradskog proleća, Viktor Žunić u Svetu ustvrdio da je "Doneo si ljubav" izvan Nadinog renomea, i da je iz poštovanja prema njoj nepravično dodeljivati joj takve kompozicije ("To je učinjeno i ovoga puta, na našu veliku žalost"). Štaviše, u mnogim novinskim prikazima festivala pesme koje je izvodila nisu ni citirane, i eventualno su uzgred spominjane kao pesmuljci. Možda je u tom smislu mali pomak napravljen tek 1976. na Hit paradi, kada je kompozicija "Hej, šta je s vama ljudi" osvojila više simpatija, no to je ujedno bila i Nadina diskografska labudova pesma

Što se televizijskih nastupa tiče, iako su novinari neretko tvrdili da je Nada nestala i vazda najavljivali njen povratak, moglo bi se reći da je sedamdesetih bila vrlo prisutna na TV ekranima, bar ništa manje od većine kolega. Istina, 1976. godine se u jednom intervjuu požalila da  je za 20 godina snimila samo jedan celovečernji šou program (1968), no redovno je gostovala u kolažnim emisijama (već je rečeno da je među retkim TV licima koja su učestvovala u dve novogodišnje epizode serijala "Obraz uz obraz", i u još jednoj pride). Mnogo toga, naravno, nije sačuvano (od mnogih TV emisija ostali su samo oskudni podaci o datumu emitovanja, a od nekih čak ni to), a ovde možete pogledati nekoliko video snimaka otgnutih od zaborava. Kolaž sadrži: dva inserta iz dečje TV serije "Operacija 30 slova" (1972), pesmu "Prekor" iz emisije "Jedan čovek - jedna pesma/Ljubavna lirika Desanke Maksimović" (1971), deo numere "Kad dođu svinje" iz TV serije "Naše priredbe" (1973), "Mala priča" iz serijala "Evergrin" (1978) i "Seti se naše ljubavi" (iz devedesetih). 


20. 6. 2020.

Srešćemo se večeras (1962)

Veseli film Františeka Čapa "Srešćemo se večeras", po scenariju Milana Nikolića, okupio je plejadu jugoslovenskih glumačkih imena. Igrali su: Mija Aleksić, Viktor Starčić, Boris Buzančić, Antun Nalis, Janez Čuk, te Irena Prosen i mlada Metka Ocvirk kojoj je poverena glavna uloga (i čija se filmska karijera završila sa tim ostvarenjem). 

Metka Ocvirk je igrala pevačicu, ali nije pevala. Za to je bila zadužena Nada Knežević koja je glumici "pozajmila" glas, i to u dve numere: u naslovnoj "Srešćemo se večeras" i u "Pesmi za dvoje". 

Zanimljivo je da se u filmu, kao izvođači najpoznatijih i najpopularnijih zabavnih melodija na finalnoj priredbi, pojavljuju: Majda Sepe ("Prišla je pomlad"), Zdenka Vučković ("Mala djevojčica"), Beti Jurković ("Zažvižgaj si"), Gabi Novak ("Ti si moja obala"), Marjana Deržaj ("Vozi me vlak v daljave") i Marko Novosel ("Kad si kupin mali motorin"). Uz njih, nastupila je i glumica Olga Bedjanič, sa numerom "Ne čakaj na maj" koju je premijerno interpretirala u istoimenom filmu Františeka Čapa iz 1957. godine.



19. 6. 2020.

Tražiš (Opatija '63)


Na VI festivalu u Opatiji (1963), Nada Knežević je izvodila kompozicije: "Ko zna" (A. Korać - J. Privšek - M. Živanović) i "Tražiš" (M. Šouc - V. Simić - A. Korać). Prvu alternaciju je pevala Senka Veletanlić, drugu Majda Sepe. Na LP ploči u izdanju PGP našla se njena interpretacija tipične Šoucove džez numere "Tražiš", ali te pesme (kao ni pesme "Ko zna") nema ni na jednom od 2 EPY singla sa festivalskim hitovima.

Lovorike su pobrale Nećakova kompozicija "Kad jednom odeš" koju su izvodili Anica Zubović i Dušan Jakšić, i Jakšićeva "Otišla si sa lastama", koju su pevali Vice Vukov i sam kompozitor. Takođe, nagrađene su i kompozicije kantautora Dragutina Diklića "Oprosti, volim te" (alternaciju izvodila Senka Veletanlić) i Nardelijeva "Poruka mora" (Tereza Kesovija/Sabahudin Kurt). I uzgred, prema popisu nagrađenih kompozicija sa prvih 5 festivala u Opatiji, Nada je izvodila dve: "Intermezzo" (1959) i "Mili" (1962).

Šouc je, inače, kompoziciju "Tražiš" uvrstio na harmonikaški album sa odabranim instrumentalima Jazz Accordion (1988). Savremena beogradska džez pevačica Katarina Kačunković ovu pesmu izvodi na omažnom albumu "Tribute to Mirko Šouc", i to po Nadinom modelu sa Opatijskog festivala, sa sve improvizacijom (a čini se da po boji i tehnici više podseća na Nadu Pavlović). Takođe, Katarina je na tom albumu otpevala još dve Šoucove festivalske kompozicije koje se vezuju za Nadu Knežević: "Posle mnogih zima" (Opatija '61) i "Put koji tražim" (Beogradsko proleće '61). Konačno, u mjuziklu Aleksandra Nikolića "Ljubav i moda" (premijerno odigranom u Madlenianumu, u aprilu 2017), po sinopsisu legendarnog filma, numeru "Tražiš" interpretira glumica Ana Stojanović.



17. 6. 2020.

Biser u moru plejbeka

Beogradsko proleće '83
Pop-teleks 
Radio TV revija

Prolećna prevara

Još pre završetka ovogodišnjeg festivala "Beogradsko proleće" kao da se naslućivalo da neće sve biti u redu. Organizatori su, naime, javno objavili da će, umesto takmičarske (ili ne) finalne zabavne večeri biti održana "Parada hitova"*, jer na konkurs nije pristigao dovoljan broj kvalitetnih kompozicija. Šta to znači?

Znači da je beogradski muzički festival potpuno izgubio ugled, i da za učešće na njemu nema gotovo nikakvog interesovanja. Organizator, Udruženje muzičara džeza i zabavne muzike, pribegao je komercijalnoj računici: treba ispuniti veliku dvoranu Sava Centra jednom priredbom na kojoj će biti i starih i novih pesama, ali obavezno sa poznatim i zvučnim imenima koja će privući publiku. Finale svakako nedostojno finala festivala.

Međutim, i to veče u Sava Centru, inače raskošno ukrašeno zahvaljujući naporima arhitekte Save Aćina (sve se odigravalo u ambijentu zelene trave i veštačke kiše koja je, i pored nestašice vode, besomučno padala u donjem delu scene), sa voditeljima koji su sedeli u belim pletenim naslonjačama, sa brojnim orekstrima koji su malo "radili" jer se sviralo na plejbek, i sa pevačima od kojih mnogi najavljeni nisu došli. Glavni komercijalni adut organizatora dolazio je, kao i većina pevača, iz Produkcije ploča RTB. Publiku je trebalo da privuče najava Lepe Brene, ali zvezda nove narodne pesme nije došla, a nisu došli ni takođe najavljeni: Dado Topić, Bebi Dol, grupa "Beograd", "Sedmorica mladih", Luis, Laza Ristovski, Biljana Krstić...

Onog trenutka kada se stručni žiri opredelio za soluciju "Parada hitova" umesto finalne večeri, kao da je, u stvari, i javno priznao potpuni krah ovog festivala. Krah koji se godinama najavljivao i očekivao, i koji više nikoga ne iznenađuje. 

Inače, bez obzira što je zbog nedolaska nekih važnih najavljenih gostiju sve na kraju ličilo na veliku prevaru, treba napomenuti da sam koncert "Parada hitova" u Sava Centru nije bio totalni promašaj za publiku. U moru lažnih pevanja, neskrivenih plejbekovanja i rđavih pesama, našli su se i poneki biseri poneke od pravih zvezda zbog kojih publika ipak nije otišla potpuno razočarana. To se pre svega odnosi na Nadu Knežević koja je na putu da lansira, posle duže pauze, svoj novi hit kompozitora Olivera Mandića (koji je, uzgred, bio voljan da Nadu prati na klaviru, ali mu je to zabranjeno zbog potrebe plejbeka).*

*Stiče se utisak da je nepotpisani izveštač bio odveć strog i kritičan, bar kada je reč o učesnicima. Nastupali su: Miki Jevremović ("Da sam tvoje zlato"), Senka Veletanlić ("Nasmejana"), Dragan Mijalkovski ("Oprosti, Sonja"), Lidija Palurović ("U snovima"), Bisera Veletanlić ("3. novembar"), Dragan Stojnić ("Jedan čovek i jedna žena"), Nada Knežević & Collegium musicum ("Boli, boli"), Đorđe Marjanović ("Igram svoju igru"), Gabi Novak ("Penelopa") i Tereza Kesovija ("Divlja strast").

Usput, nije poznato da li je Nada i kasnije nastupala na Beogradskom proleću. 

Snimak priredbe se može pogledati na youtube kanalu Minje Subote (OVDE).


16. 6. 2020.

X Newport (1980)


- Meni je ovo treći put da se pojavljujem na beogradskom Newportu, kaže Nada Knežević.Prvi moj nastup je bio sa beogradskim Big Bandom, prošle godine sam nastupila sa zagrebačkim Big Bandom kojim je dirigovao Miljenko Prohaska, a ove godine sa svojim starim saradnicima, triom Saše Radojčića.

- Kakav je program?

- Ja sam se opredelila za balade ("The Nearness of You", "Lover Man") i za swing ("Won't You Come Home Bill Bailey", "Mr. Paganini"). Malo sam skučena, nemam puno prostora i vremena zbog toga što druge grupe imaju mnogo obimniji program... tako da smo mi morali da idemo na veoma, veoma kratak program. Kratak i jasan. 

- Kakvi su vam planovi, Nado, posle festivala? Ploče, koncerti, gostovanja?

- Bila bih veoma sretna kada bi jugoslovenski kompozitori, oni koje ja veoma cenim za mene napisali muziku, i kada bih uspela da napravim jedan fini album. Tu su: Bora Roković, Predrag Ivanović, Zvonimir Skerl, Jože Privšek. Međutim, oni uglavnom pišu instrumentalni džez, i ja bih zaista bila veoma, veoma sretna kada bi mogli, tačnije, kada bi hteli da za mene napišu vokalni džez, da izdam jednu ploču jugoslovenskih kompozitora i jugoslovenskog džeza.

- Prošle godine sam bila na velikim mukama zbog toga što su Miljenko Prihaska, koji je posle teške bolesti prvi put nastupao, i kompletan orkestar stigli veoma kasno, i za mene uopšte nije bilo vremena za probu. Veče sam delila sa Čikom Korijom i Garijem Bartonom, morate priznati da je to velika odgovornost, i nastupala bez ijedne probe. Međutim, sjajno je ispalo jer su se moje divne kolege maksimalno trudile da to bude onako kako su mediji zabeležili: fino.

11. 6. 2020.

C vitamin i Eline ploče

"Nada Knežević je ljubimica svih džez muzičara i orkestara koji obožavaju da rade s njom. S njom dugo traju dogovori šta ćemo i kako ćemo, ali čim dođe na binu, s njom čitav orkestar živne. Da mi drugi ne zamere: Nadu sam sa najvećim zadovoljstvom pratio! Ona je savršeni interpretator!"

Vojislav Simić Bubiša


"Kako smo pedesetih redovno sarađivali sa Zagrebom, na jedan koncert trebalo je da idu tri grupe: moj diksilend ansambl, kvintet Radeta Milivojevića "Nafte" i trio Vitas. Kako su pre nas u Zagrebu već gostovali Bora Roković i drugi poznati muzičari iz Beograda, trebalo je pripremiti neku "senzaciju". Moj adut bila je mlada Nada Knežević. Imala je nepunih 16 godina, pevala je "Jesen u Rimu ("Autumn in Rome") i oborila publiku. Nada je uvek bila drska pevačica: kad bi naučila pesmu, slobodno je mogla da izađe pred Saru Von, bez treme. Ali, bila je malo lenja, mrzelo ju je da uči šlagere, nove kompozicije. Međutim, mora se priznati: ona je veliki interpretator, šampion džez-pevanja."

Petar Vujić


"Nada Knežević je fenomenalno pevala. Kao student, često sam odlazio kod nje, znao sam joj i roditelje. Pamtim da je dugo ujutru spavala i da je to meni, studentu koji je ustajao u šest, bilo čudno. Čim bi se probudila, uzimala je „C" vitamin i slušala ploče Ele Ficdžerald!"

Miki Jevremović

"Najbolje jugoslavenske pjevačice su: 1) Ana Štefok, 2) Višnja Korbar, 3) Tereza Kesovija, 4) Nada Knežević i 5) Anica Zubović."

Mišo Kovač (1971)

"Lola Novaković, Anica Zubović, Tereza Kesovija, Nada Knežević... to su naši najbolji glasovi, ali kladim se da ne mogu prodati preko 15 000 ploča sa narodnim pesmama!"

Silvana Armenulić (1972)

"U biti, mi nemamo prave jazz pjevače. Jedina jazz pjevačica bila je Nada Knežević."

Gabi Novak (2016)


"Kao dvadesetogodišnjak, otišao sam na veliku turneju po Skandinaviji sa Nadom Knežević, a posle smo nastupali u Zapadnoj Nemačkoj, u klubovima u koje su dolazili američki vojnici. Do toga je došlo tako što mi je Miša Todorović rekao da Nada traži tri muzičara za turneju, i pridružili smo joj se... Do danas se kod nas nije pojavio niko ko bi tako dobro pevao američki džez kao Nada Knežević."
Jovan Maljoković (2018)