8. 2. 2011.

SVAKA REČ MUZIKA


"Ilustrovana Politika",
1. februar 1972. godine

piše: Žika Milutinović

Hteli smo opet, po ko zna koji put, da razgovaramo o našoj zabavnoj muzici. O pevačima, kompozitorima, pesmama i festivalima pisano je i piše se vrlo mnogo. Možda i više nego što treba i što svi oni zaslužuju. Ali, retko ko iz tog sveta je hteo iskreno da govori. Jednostavno: niko nikome nije hteo da se zamera. Zato smo pokušali da razgovaramo sa ljudima koji znaju šta je muzika, a koji će iskreno izneti mišljenje i realno ocenjivati. Poslužili smo se nečim što su već učinili francuski i italijanski novinari, pa smo odabrali naše pevače o kojima se, iz ovih ili onih razloga, najviše govorilo u protekloj godini. Kompozicije su bile isključivo domaćih autora, i to uglavnom festivalske, koje su dobile nagrade stručnjaka ili publike.

Pozvali smo direktora Beogradske opere i dirigenta Dušana Miladinovića i prvake ove kuće, Milku Stojanović i Miroslava Čangalovića, i zamolili ih da, kao najugledniji i najobrazovaniji muzički stručnjaci i umetnici kažu šta misle. Rado su se odazvali, ali su istovremeno naglasili da ocenjivanjem ne žele nikoga da dezavuišu. Možda će to nekoga iznenaditi, ali svi oni dosta dobro poznaju našu zabavnu muziku i bez ustručavanja su rekli da je često slušaju.

Đorđe Marjanović

Već pri prvim taktovima pesme “Od ljubavi do mržnje” Milka Stojanović je, čini nam se rezignirano, rekla da o Đorđu ne želi ništa da kaže i da se uzdržava od svakog komentara.

On je samo zabavljač”, komentarisao je Miladinović, “Na njegovu žalost, hteo bi više nego što može”.

Čangalović smatra da Đorđe nije čak ni zabavljač, jer se, po njegovom mišljenju, ne može biti jednostran zabavljač. “Godinama sam bio naklonjen ovom pevaču”, nastavio je Čangalović, “On je, po mom mišljenju, a čuo sam i od drugih, najveći radnik. Samo, on se vrlo, vrlo često raspinje. Kada bi ostao u okvirima svojih mogućnosti, svakako bi sve bilo drugačije.

Iskreno rečeno, nadali smo se da će o Đorđu biti mnogo više rasprave, ali smo se prevarili...

Josipa Lisac

Prevarili smo se i kada je u pitanju sledeći pevač. Josipa Lisac je stvarno izvrsna interpretatorka, ali nismo očekivali da je ovo troje tako dobro poznaju.

Tek što je počela pesma “Oluja”, usledio je komentar Milke Stojanović: “Ja sam njom fascinirana!

Čangalović je dodao: “Ona sigurno nije među najpopularnijima. Naravno, znao sam to jer ima specifičan stil, a to izgleda naša publika ne voli i ne ceni. Šteta što se u obema pesmama (“Oluja” i “Kapetane moj”) oseća obilje instrumenata u aranžmanima. Ljudi, zašto je to potrebno? Ona je sama instrument!?

Miladinović je, kao dirigent, verovatno shvatio da treba da da neko objašnjenje: “Aranžman pretrpan instrumentima samo sputava, da ne kažem potiskuje u drugi plan njen glas. Jer, taj glas počinje kao instrument. E sada, ti pravi instrumenti to treba da produže, ali da budu sekundarni element”.

Dok su njih dvojica razgovarali o Josipi i komentarisali njene vokalne sposobnosti, Milka je ćutala i uživala slušajući je kako peva. Kada je druga pesma bila gotova, Čangalović je dodao: “Za ovu pevačicu treba formirati posebnu grupu koja će komponovati, aranžirati i snimati. Šteta je prepustiti ovakav talenat samom sebi... Iako ne mislim da su ove kompozicije loše.

Mišo Kovač

Pre nego što smo pustili traku, rekli smo da je Mišo sa kompozicijom “Proplakat’ će zora” osvojio sve nagrade na poslednjem splitskom festivalu, čak i stranih žirija, a da je melodija “Zalij to cveće suzama sreće”, njegov poslednji hit, za rekordno vreme postigla takođe veliki uspeh.

Ja ovo pevanje uopšte ne razumem”, kazao je Miladinović. “Pa on uzima vazduh usred rečenice!

Čak i usred reči”, dodala je Milka Stojanović.

Letos, vrlo često sam na radiju slušao prvu pesmu. Znam da je osvojila tolike nagrade i da su je zato radio – stanice emitovale, tako da sam bio prinuđen da je slušam. Trudio sam se da shvatim kao stručnjak ovog pevača, njegov stil i tehniku pevanja, ali meni je to neshvatljivo. I dan – danas.

Pošto su moji prijatelji i kolege već govorili o pevaču, ja bih rekao nešto drugo.”, dodao je Čangalović. “Mislim da je ova, nazovimo je splitska, pesma dokaz da možemo, i to vrlo uspešno da plasiramo naše ritmove. Najlepši, ili bolje rečeno jedini dobri delovi ove pesme su oni koji se oslanjaju na narodnu melodiju.

Gabi Novak

Kada je na red došla Gabi Novak, komentari su bili telegrafski kratki. “To je fenomen, to je pravi umetnik.”, “Ovo pevanje je puno atmosfere”. Tek kada su saslušali obe pesme, “Želim malo nežnosti i ljubavi” i “Gazi, gazi srce moje”, “porotnici” su postali opširniji.

Možda je ovo pravi fonični fenomen. To je verovatno najfoničniji glas koji imamo”, delio je komplimente Čangalović. “Uzgred, moram odati priznanje pre svega mikserima koji rade sa njom. To su velemajstori. Ne mogu a da ne kažem da su ploče Gabi Novak po meni najbolje od svega što je kod nas snimljeno. Ona zna šta može i to ume na pravi način da prikaže”.

Dušan Miladinović smatra da je jedna od najbitnijih vrlina Gabi Novak u tome što kod nje nema oscilacija. “Ona svakoj pesmi prilazi krajnje pedantno i pažljivo. Svaku melodiju donosi na najbolji način”.

Za Milku Stojanović melodija “Gazi, gazi...” nije na nivou Gabi Novak. Ali...
Samo ona može da interpretira ovakvu pesmu sa puno ukusa i da se ne oseti ni trunka banalnosti. U izvođenju nekog drugog pevača, to bi bilo nešto sasvim deseto. Naravno, u negativnom smislu.

Arsen Dedić

Arsen je pevao svoje kompozicije “Ne plači” i “Milena”. Svo troje su više uživali slušajući ga, nego što su komentarisali. Kao da nisu hteli da ometaju jednog pravog muzičara. Dobija se utisak da su ga slušali kao svog ravnopravnog kolegu...

Direktor opere je kratko prokomentarisao: “To je muzičar”.

Milka je bila još kraća: “I to kompletan”.

Čangalović je dodao: “Svaka njegova reč je muzika. Njegove pesme – to su prave pesme. Nisu pomodne.

Interesantno je da su najbolji pevači u stvari izazivali najmanje komentara. Kao da je njihova pesma dovoljna ocena i komentar.

Nada Knežević

Poslednji pevač na ovoj seansi bila je Nada Knežević. Ni tu nije potrošeno mnogo reči.

Miladinović je konstatovao da Nadu muzika prožima od glave do pete.

Čangalović kaže da je čuo kako Nada malo, gotovo ništa ne radi: “To mi je mnogo žao. Stvarno, mnogo mi je žao. Slušao sam je na takmičenju koje je nedavno održano u hotelu “Jugoslavija”. Mislim da joj je repertoar bio loš, ali je zato bila više nego divna na koncertu solidarnosti. Bez obzira šta pevač peva, zakon je: mora imati nešto u sebi. Eto, to je Nada Knežević. Samo, u ovu našu zabavljačku elitu se pored Nade i njoj sličnih ubacuju i oni koji nemaju ništa. Mislim da se svi moramo boriti za dobrog pevača, za dobru muziku, bez obzira iz kog je domena. To nam je potrebno, to je deo naše slike, našeg ambijenta. Na kraju, mladi ljudi su to i zaslužili”.


Нема коментара:

Постави коментар