Kругозор, sovjetski časopis sa zvučnim stranicama tj. flexi diskovima (u izdanju diskografske kuće Mелодия) je maja 1965. , u svom petom broju, na devetoj foliji (od 12) predstavio i Nadu Knežević, šestominutnim kolažem njenih hitova i kratkim intervjuom bez fotografije. Malo koji jugoslovenski izvođač iz tog vremena je imao čast da se nađe u tom magazinu, u društvu najpopularnijih ruskih umetnika, ali je Nada to očigledno zaslužila svojim uspešnim nastupima na višemesečnim turnejama po SSSR – u .
Ovde možete pročitati preveden tekst, ali i original (klikom na drugu sliku), a muzika sa flexi singla će uskoro biti predstavljena na blogu.
Odjek zemlje
„Ne razumem ljude kojima muzika ništa ne znači.
Taj veličanstveni svet je radost...”
Nada Knežević o sebi kaže:
„Otac je želeo da nastavim porodičnu tradiciju i postanem lekar. Međutim, došli su studentski koncerti, nastupi na radiju i televiziji, turneje...
Čime se bavim u slobodno vreme? Slušam Baha, Šopena...
Hobi mi je duborez.
Volim naše planine, ravnice, more...Tamo se odmorim i sa novom snagom idem nazad na probe.“
Pesme Nade Knežević su odjek zavičaja.
Na festivalu u Opatiji je osvojila nagradu „Zlatni mikrofon“. (?)
Slušaćete: „Daleko“, „Ciganska noć“ i „Fatima“.
Pesme Nade Knežević su odjek zavičaja.
Na festivalu u Opatiji je osvojila nagradu „Zlatni mikrofon“. (?)
Slušaćete: „Daleko“, „Ciganska noć“ i „Fatima“.
A. Plevako, dopisnik iz Beograda